| veljača, 2016 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | ||||||
Veljača 2016 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Linkovi
&
Marina
- 04:34 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Marina je nešto poput jednoroga, mitsko biće koje mogu vidjeti samo oni koji vjeruju, a iskrenih vjernika je u ovom jeftino isprostituiranom vremenu malo, iznimno malo, gotovo da su rijetkost i dragocjenost poput Marine. Marina je odrasla u provinciji, jer samo provincija daje onaj podatan, a sirovi materijal od kojeg nastaju remek djela. Negdje tamo u nepreglednoj ravnici, među poljima suncokreta ili negdje na nekom otoku pod prostranim nebom, milovana toplim noćnim povjetarcem, obasjana slabim svjetlom milijuna zvijezda. Nešto je nadnaravno u tim ljetnim pljuskovima kada se svom silinom neko božansko jezero spusti na žednu zemlju, kada na očigled zacjeljuje pukotine izbrazdanog tla, i taj miris, tako iskonski plodan miris zemlje, što nekom razigranom punoćom škaklja nosnice. Ima nečeg uzvišeno odlučnog u toj silini slapa što se razlije po vrelom kamenu, i onom trenutku kad moćni pljusak istisne zrak, udisaji postanu kratki jedva dostatni, nedostatak kisika umrtvi osjetila, a onda se sve smiri, zrak zamiriše ozonom, čelični stisak oko pluća popusti, a zrak dobije okus svjež kao izvorska voda, i imaš osjećaj da ga piješ. Marina je hodala bosa po tim ljetnim pljuskovima, osijećala toplinu kamena, koja polako nestaje pod silinom pljuska na nekom otoku, ili je gazila po natopljenoj zemlji, dok joj se toplo blato uvlačilo među nožne prste u nepreglednoj ravnici. Osjećala je one prve krupne kapi na licu, po kapcima, na prema nebu okrenutim dlanovima, osjećala je kako joj se bluza lijepi za kožu, i kapljice koje joj se iz mokre kose cijede niz vrat. Marina je znala napraviti savršene palaćinke, u koje bi baš kao i njena baka dodala malo rakije, znala je skuhati kavu tako da cijela kuhinja zamiriše. Čudno je to s Marinom i mirisima, kao da ih je na neki samo njoj poznati način potencirala, a ona, Marina, ona je mirisala, onim nevjerovatnim mirisom, tople čiste kože, mekanim, podatnim, i nekako gladnim. Svi koji su je poznavali, osjećali su potrebu, zagnjurit se točno na ono mjesto gdje je pulsirala žila na Marininom vratu, i udisati tu njenu iskonsku ženstvenost. U stvari teško je opisati Marinu, nju se jednostavno mora osjetiti, jer Marina je upravo to, klupko osjećaja, nježnost koja curi kroz prste, okus zrele višnje koji osjetiš u negdje u krajevima, desni, osvježavajući sorbet od šampanjca i limete, onaj prvi udisaj, nakon ljetne oluje što ima okus svježe izvorske vode. |
